Kako se zovu trupe koje podržavaju ideju mira? Tko su mirovnjaci i vrijedi li ih čekati u Donbasu

Važan alat za održavanje mira i međunarodna sigurnost su mirovne operacije UN-a. Njihovo djelovanje određeno je nizom rezolucija Opće skupštine donesenih u skladu s Poveljom UN-a. Sama Povelja UN-a ne predviđa provođenje mirovnih operacija. No, oni mogu biti određeni ciljevima i načelima UN-a, pa Vijeće sigurnosti redovito razmatra potrebu za određenom mirovnom misijom.

Provedba mirovne operacije UN-a može se izraziti u:

Istraživanje incidenata i pregovaranje sa sukobljenim stranama radi njihovog mirenja;

Provjera poštivanja sporazuma o prekidu vatre;

Doprinijeti održavanju reda i zakona;

Pružanje Humanitarna pomoć;

Praćenje situacije.

Prva mirovna misija UN-a trebala je nadzirati primirje postignuto u arapsko-izraelskom sukobu 1948. godine.

Mirovne snage UN-a (mirovni kontingent UN-a) su naoružani kontingenti zemalja članica UN-a, raspoređeni u skladu s Poveljom UN-a radi sprječavanja ili uklanjanja prijetnji miru i sigurnosti zajedničkim prisilnim djelovanjem (vojne demonstracije, vojna blokada i dr.), ako mjere ekonomske i političke prirode hoće ili su se pokazale neprikladnima.

Odluke o stvaranju, sastavu, korištenju i financiranju mirovne snage Vijeće sigurnosti UN-a prihvaća UN. Strateško vodstvo provodi Odbor vojnog stožera.

Mirovne aktivnosti Ujedinjenih naroda usmjerene su na stvaranje uvjeta za uspostavu trajni mir u zemljama u sukobu.

Očuvanje mira jedan je od najučinkovitijih alata dostupnih UN-u za pomoć zemljama domaćinima u njihovom teškom prijelazu iz sukoba.

Održavanje mira ima niz jedinstvenih prednosti, uključujući legitimitet i načelo podjele odgovornosti, kao i mogućnost raspoređivanja i održavanja vojnih i policijskih kontingenata od raznim zemljama mir i da udruže svoje napore s naporima civilnih mirovnih snaga kako bi proveli integrirane mandate.

Mirovne snage UN-a pružaju sigurnost, političku podršku i pomoć u izgradnji mira zemljama koje izlaze iz sukoba.

U svojim mirovnim aktivnostima UN se rukovodi trima glavnim načelima:

suglasnost stranaka;

nepristranost;

neuporaba sile osim u samoobrani i obrani mandata.

Odluku o raspoređivanju nove mirovne operacije UN-a donosi Vijeće sigurnosti.


Odluka se donosi nakon poduzimanja niza potrebnih mjera.

Kako se sukob razvija, produbljuje ili rješava, UN obično održava niz konzultacija kako bi odabrao najučinkovitiji odgovor međunarodne zajednice. U konzultacijama obično sudjeluju sljedeće strane:

sve dionike UN-a;

vlada potencijalne zemlje domaćina i lokalni sudionici;

države članice, uključujući države koje bi mogle dati vojnike i policiju mirovnoj operaciji;

regionalne i druge međuvladine organizacije;

drugim ključnim vanjskim partnerima.

U ranoj fazi, glavni tajnik UN-a može zatražiti stratešku procjenu kako bi se utvrdilo sve moguće opcije uključenost UN-a.

Ako sigurnosni uvjeti dopuštaju, Tajništvo će obično poslati misiju za tehničku procjenu u zemlju ili teritorij gdje će biti raspoređena mirovna operacija UN-a. Misija procjene provjerava i analizira cjelokupno sigurnosno, političko, vojno, humanitarno stanje i stanje ljudskih prava na terenu moguće posljedice ovi čimbenici za operaciju. Na temelju nalaza i preporuka misije za procjenu, glavni tajnik UN-a priprema izvješće za Vijeće sigurnosti. Izvješće će predstaviti odgovarajuće opcije za raspoređivanje mirovne operacije, s obzirom na njezinu veličinu i resurse. Osim toga, izvješće uključuje financijske implikacije i preliminarne procjene troškova.

Ako Vijeće sigurnosti zaključi da je raspoređivanje mirovne operacije UN-a najprikladnija mjera, službeno će odobriti operaciju izdavanjem rezolucije. Rezolucija definira mandat i djelokrug operacije te detaljno opisuje zadaće koje će operacija obavljati. Glavna skupština zatim odobrava proračun i sredstva za operaciju.

Glavni tajnik obično imenuje šefa misije (obično posebnog predstavnika) da vodi mirovnu operaciju. Voditelj misije odgovara podtajniku glavnog tajnika za mirovne operacije u sjedištu UN-a.

Glavni tajnik također imenuje zapovjednika mirovnih snaga, policijskog komesara i više civilno osoblje. Odjel za mirovne operacije (DPKO) i Odjel za terensku podršku (DFS) odgovorni su za popunjavanje civilnih komponenti mirovnih operacija.

U međuvremenu, pod vodstvom šefa misije, DPKO i DFS, planiraju se politički, vojni, operativni i potporni (tj. logistički i upravljački) aspekti mirovne operacije. Faza planiranja obično uključuje uspostavu u sjedištu zajedničke radne skupine ili integrirane radne skupine misije koja uključuje sve relevantne odjele, fondove i programe UN-a.

Nakon toga, razmještaj operacije provodi se u najkraćem mogućem roku, uzimajući u obzir sigurnosne uvjete i političku situaciju na terenu.

Tipično, operacija počinje raspoređivanjem naprednog tima za uspostavljanje stožera misije i postupno se proširuje kako bi pokrila sve ovlaštene komponente i regije.

UN nema svoje oružane snage i policiju, a vojno i policijsko osoblje potrebno za svaku operaciju, na zahtjev Organizacije, osiguravaju države članice. Mirotvorci nose vojnička uniforma svojih država, a pripadnost mirovnom kontingentu UN-a dokazuje samo plava kaciga ili beretka te identifikacijska značka.

Civilno osoblje za održavanje mira međunarodni su državni službenici koje zapošljava i raspoređuje Tajništvo UN-a.

Glavni tajnik zatim priprema redovita izvješća Vijeću sigurnosti o provedbi mandata misije.

Vijeće sigurnosti razmatra ta izvješća i pregledava te, ako je potrebno, ažurira i prilagođava mandat misije prije njezina završetka ili zatvaranja.

UN je započeo svoje mirovne aktivnosti 1948. uspostavom Organizacije Ujedinjenih naroda za nadzor primirja (UNTSO) na Bliskom istoku. Od tada je provedeno ukupno 68 mirovnih operacija.

Od 1948. više od 130 zemalja dalo je svoje vojno, policijsko i civilno osoblje mirovnim operacijama UN-a. Od uspostave prve mirovne operacije više od milijun vojnog, policijskog i civilnog osoblja služilo je pod zastavom UN-a.

Trenutno je na četiri kontinenta raspoređeno 16 mirovnih operacija UN-a.

U početku su mirovne operacije bile uglavnom operacije za provedbu sporazuma o prekidu vatre i razdruživanje zaraćenih strana nakon međudržavnih ratova.

Kraj Hladnog rata donio je radikalnu promjenu u prirodi mirovnih operacija UN-a. Vijeće sigurnosti UN-a počelo je osnivati ​​veće i složenije mirovne misije UN-a, često osmišljene da pomognu u provedbi sveobuhvatnih mirovnih sporazuma između strana u unutardržavnim sukobima. Osim toga, mirovne operacije počele su uključivati ​​sve više nevojnih elemenata. Za koordinaciju takvih operacija 1992. godine osnovan je UN-ov Odjel za mirovne operacije.

Vijeće sigurnosti UN-a počelo je slati mirovne snage u takve zone sukoba gdje nije postignut prekid vatre i nije dobiven pristanak svih strana u sukobu za nazočnost mirovnih trupa (primjerice mirovna operacija u Somaliji). Neke od zadaća povjerenih tim mirovnim misijama pokazalo se nemogućim izvršiti s resursima i osobljem koje su imale. Ovi neuspjesi, od kojih su najbolniji bili pokolji u Srebrenici (Bosna) 1995. iu Ruandi 1994. prisilili su UN da pažljivo preispitaju koncept mirovnih operacija.

DPKO je ojačao jedinice koje misijama pružaju vojne i policijske savjetnike. Uspostavila je novu jedinicu, Jedinicu za najbolju praksu održavanja mira, za pregled naučenih lekcija i pružanje savjeta misijama o rodnim pitanjima; poduzeti mjere za poboljšanje ponašanja mirovnih snaga; planirati programe razoružanja, demobilizacije i reintegracije; i razviti metode za provedbu zakona i druge zadatke. Kako bi se osigurala raspoloživost proračuna za svaku novu misiju od njezina početka, uspostavljena je ustanova za financiranje prije mandata, a logistička baza DPKO-a u Brindisiju, Italija, dobila je sredstva za kupnju strateških zaliha potrebnih za raspoređivanje misija. Ojačan je sustav kontinuirane obuke dodatnog osoblja u slučaju brzog raspoređivanja. DPKO je reorganizirao Sustav pripravnosti UN-a (UNSAS), koji uključuje registar specifičnih resursa država članica, uključujući vojne i civilne stručnjake, materijale i opremu osiguranu za potrebe operacija UN-a. Ažurirani UNSAS sada predviđa osiguranje snaga unutar prvih 30 do 90 dana od uspostave nove operacije.

Vojno osoblje koje služi u mirovnim operacijama UN-a prima džeparac od vlada svojih zemalja. Istovremeno te zemlje dobivaju odštetu od UN-a. Sve države članice Ujedinjenih naroda dužne su platiti svoj udio u troškovima mirovnih operacija u skladu s formulom koju su same uspostavile.

Od 1990-ih mirovne aktivnosti UN-a sve se više provode u suradnji s regionalnim organizacijama. Prva operacija UN-a raspoređena na istom mjestu kao i regionalne mirovne snage bila je u Liberiji 1993. Tamo su poslane regionalne snage ekonomska zajednica Zapadnoafričke države (ECOWAS). Godine 1994. misija UN-a u Gruziji počela je surađivati ​​s mirovnim snagama ZND-a. U drugoj polovici 1990-ih mirovne operacije u Bosni i Hercegovini i na Kosovu provodio je UN zajedno s NATO-om, EU-om i OESS-om. U Afganistanu, Međunarodne sigurnosne snage za Afganistan pod vodstvom NATO-a blisko surađuju s UN-ovom misijom političke potpore.

Popis mirovnih misija i operacija UN-a:

1948. do danas: Organizacija Ujedinjenih naroda za nadzor primirja (UNTSO), Bliski istok.

1949. do danas: Vojna promatračka skupina Ujedinjenih naroda u Indiji i Pakistanu (UNMOGIP), Indija, Pakistan.

1956-1967: Prve snage Ujedinjenih naroda za hitne slučajeve I (UNEF I), Egipat, Izrael.

1958: Promatračka skupina Ujedinjenih naroda u Libanonu (UNOGIL), Libanon.

1960.-1964.: Operacija Ujedinjenih naroda u Kongu (ONUC), DR Kongo.

1962.-1963.: Sigurnosne snage Ujedinjenih naroda u Zapadnoj Novoj Gvineji (Zapadni Irian) (UNSC), Nizozemska Nova Gvineja.

1963-1964: Promatračka misija Ujedinjenih naroda u Jemenu (UNMIY), Jemen.

1964. do danas: Mirovne snage Ujedinjenih naroda na Cipru (UNFICYP), Republika Cipar, Turska Republika Sjeverni Cipar.

1965.-1966.: Misija UN-ovog predstavnika glavnog tajnika u Dominikanskoj Republici (DOMREP), Dominikanska Republika.

1965.-1966.: UN-ova indijsko-pakistanska promatračka misija (UNIPOM), Indija, Pakistan.

1973-1979: Druge snage Ujedinjenih naroda za hitne slučajeve II (UNEF II), Egipat, Izrael.

1974. do danas: Promatračke snage Ujedinjenih naroda za razdruživanje (UNDOF), Sirija, Izrael.

1978. do danas: Privremene snage Ujedinjenih naroda u Libanonu (UNIFIL), Libanon.

1988-1990: Misija dobrih usluga Ujedinjenih naroda u Afganistanu i Pakistanu (UNGOMAP), Afganistan, Pakistan.

1988-1991: Iransko-iračka skupina vojnih promatrača UN-a (UNIMOI), Iran, Irak.

1989.-1991.: Verifikacijska misija Ujedinjenih naroda u Angoli I (UNAVEM I), Angola.

1989.-1990.: Grupa Ujedinjenih naroda za pomoć u tranziciji (UNTAG), Namibija, Angola.

1989.-1992.: Promatračka skupina Ujedinjenih naroda u Srednjoj Americi (IMENICA u CA), Gvatemala, Honduras, Kostarika, Nikaragva, El Salvador.

1991.-2003.: Iračko-kuvajtska promatračka misija Ujedinjenih naroda (UNIKOM), Irak, Kuvajt.

1991.-1995.: Verifikacijska misija Ujedinjenih naroda u Angoli II (UNAVEM II), Angola.

1991.-1995.: Promatračka misija Ujedinjenih naroda u Salvadoru (ONUSAL), Salvador.

1991. do danas: Misija Ujedinjenih naroda za referendum u Zapadnoj Sahari (MINURSO), Zapadna Sahara.

1991.-1992.: Isturena misija Ujedinjenih naroda u Kambodži (UNMIK), Kambodža.

1991.-1995.: Zaštitne snage UN-a (UNPROFOR), bivša Jugoslavija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Hrvatska, SR Jugoslavija.

1992.-1993.: Prijelazna uprava Ujedinjenih naroda za Kambodžu (UNTAC), Kambodža.

1992-1993 Operacija Ujedinjenih naroda u Somaliji I (UNOSOM I), Somalija.

1992.-1994.: Operacija Ujedinjenih naroda u Mozambiku (ONUMOZ), Mozambik.

1993.-1995.: Operacija Ujedinjenih naroda u Somaliji II (UNOSOM II), Somalija.

1993.-1994.: Promatračka misija Ujedinjenih naroda Uganda-Rwanda (UNOMUR), Uganda, Ruanda.

1993.-2009.: Promatračka misija Ujedinjenih naroda u Gruziji (UNOMIG), Gruzija.

1993.-1997.: Promatračka misija UN-a u Liberiji (UNOMIL), Liberija.

1993-1996: Misija Ujedinjenih naroda na Haitiju (UNMIH), Haiti.

1993.-1996.: Misija Ujedinjenih naroda za pomoć Ruandi (UNAMIR), Ruanda.

1994.: Promatračka misija Ujedinjenih naroda u pojasu Aozu (UNOMPA), Čad.

1994.-2000.: Promatračka misija UN-a u Tadžikistanu (UNMOT), Tadžikistan.

1995.-1997.: UN Angola Verification Mission III (UNAVEM III), Angola.

1995.-1996.: Operacija Ujedinjenih naroda za obnovu povjerenja u Hrvatskoj (UNROC), Hrvatska.

1995.-1999.: Snage Ujedinjenih naroda za preventivno raspoređivanje (UNPREDEP), Makedonija.

1995-2002: Misija Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini (UNMIBH), Bosna i Hercegovina.

1996.-1998.: Prijelazna uprava Ujedinjenih naroda za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srem (UNTAES), Hrvatska.

1996.-2002.: Promatračka misija Ujedinjenih naroda na Prevlaci (UNMOP), Hrvatska.

1996.-1997.: Misija potpore Ujedinjenih naroda na Haitiju (UNSMIH), Haiti.

1997.: Verifikacijska misija Ujedinjenih naroda u Gvatemali (MINUGUA), Gvatemala.

1997.-1999.: Promatračka misija Ujedinjenih naroda u Angoli (MONUA), Angola.

1997.: Prijelazna misija Ujedinjenih naroda na Haitiju (UNTMIH), Haiti.

1998.: Tim za podršku civilnoj policiji Ujedinjenih naroda (UNCPP), Hrvatska.

1998.-2000.: Misija Ujedinjenih naroda u Srednjoafričkoj Republici (MINURCA), CAR.

1998.-1999.: Promatračka misija Ujedinjenih naroda u Sierra Leoneu (UNOMSIL), Sierra Leone.

1999. do danas: Privremena upravna misija Ujedinjenih naroda na Kosovu (UNMIK), SR Jugoslavija (Srbija), Republika Kosovo.

1999.-2005.: Misija Ujedinjenih naroda u Sierra Leoneu (UNAMSIL), Sierra Leone.

1999.-2002.: Prijelazna uprava Ujedinjenih naroda za Istočni Timor (UNTAET), Indonezija, Istočni Timor.

1999.-2010.: Misija Ujedinjenih naroda u Demokratskoj Republici Kongo (MONUC), DR Kongo.

2000.-2008.: Misija Ujedinjenih naroda u Etiopiji i Eritreji (UNMEE), Etiopija.

2002. do danas: Misija pomoći Ujedinjenih naroda u Afganistanu (UNAMA), Afganistan.

2002.-2005.: Misija potpore Ujedinjenih naroda u Istočnom Timoru (UNMISET), Istočni Timor.

2003. do danas: Misija Ujedinjenih naroda u Liberiji (UNMIL), Liberija.

2004. do danas: Operacija Ujedinjenih naroda u Côte d'Ivoireu (UNOCI), Côte d'Ivoire.

2004. do danas: Stabilizacijska misija Ujedinjenih naroda na Haitiju (MINUSTAH), Haiti.

2004.-2006.: Operacija Ujedinjenih naroda u Burundiju (ONUB), Burundi.

2005-2011: Misija Ujedinjenih naroda u Sudanu (UNMIS), Sudan.

2006.-2012.: Integrirana misija Ujedinjenih naroda u Istočnom Timoru (UNMIT), Istočni Timor.

2007. do danas: Hibridna operacija Afričke unije i UN-a u Darfuru (UNAMID), Sudan.

2007.-2010.: Misija Ujedinjenih naroda u Srednjoafričkoj Republici i Čadu, (MINURCAT), Čad, CAR.

2010. do danas: Stabilizacijska misija Ujedinjenih naroda u Demokratskoj Republici Kongo (MONUSCO), DR Kongo.

2011. do danas: Privremene sigurnosne snage Ujedinjenih naroda za Abyei (UNISFA), Sudan.

2011. do danas: Misija Ujedinjenih naroda u Republici Južni Sudan (UNMISS), Južni Sudan.

2011. do danas: Misija potpore Ujedinjenih naroda u Libiji (UNSMIL), Libija.

2012.: Promatračka misija Ujedinjenih naroda u Siriji (UNSMIS), Sirija.

2013. do danas: Višedimenzionalna integrirana stabilizacijska misija Ujedinjenih naroda u Maliju (MINUSMA), Mali.

Diarra iz Malija imala je samo 19 godina kada su je silovala dvojica vojnika iz mirovnog kontingenta. Nikad nisu kažnjeni. Ni njihov identitet nije utvrđen, a kome to treba? Svake godine u "vrućim točkama" svijeta počini se na tisuće silovanja i još više činova seksualnog uznemiravanja. Najgore je što često silovatelji nisu militanti pobunjeničkih skupina ili teroristi, već “ljudi s plavim kacigama”, vojnici mirovnih kontingenata UN-a, čija je zadaća donijeti mir i zaštititi nenaoružano civilno stanovništvo.

Vojnici UN-a počine tisuće silovanja

Znan informativne agencije Associated Press objavio je izvješće u kojem se ističu seksualni zločini koje su počinili pripadnici mirovnih snaga i osoblje Ujedinjenih naroda. Za dvanaest godina, prema podacima objavljenim u izvješću, mirovnjaci su počinili gotovo dvije tisuće seksualnih uznemiravanja. I to su samo podaci koje agencija ima. U praksi, takvih slučajeva, naravno, mnogo puta više. Mirotvorci ne štede ni djecu - utvrđeno je da je oko 300 djece i tinejdžera bilo žrtvama seksualnog uznemiravanja i silovanja od strane mirovnjaka.

Zaključke novinara, nažalost, potvrđuju i službeni dokumenti samih Ujedinjenih naroda. Prvi koji je prijavio masovna silovanja od strane mirovnih snaga UN-a bio je predstavnik ove organizacije Zeid Ra'ad al Husseinčak i prije deset godina. Zatim je skrenuo pozornost na probleme djece koju žene rađaju nakon ovakvih silovanja. I djeca i njihove majke osuđeni su na siromaštvo – poznato je da je u tradicionalnom društvu odnos prema žrtvama silovanja i izvanbračnoj djeci vrlo kul.

Dana 9. ožujka 2017. UN je objavio izvješće u kojem se navodi 145 slučajeva seksualnog nasilja od strane mirovnih snaga. U 2015. godini zabilježeno je samo 99 takvih slučajeva – odnosno broj kaznenih djela porastao je 1,5 puta. glavni tajnik UN-a António Guterresčak je pozvao svjetsku zajednicu da iskorijeni slučajeve nasilja mirovnih snaga nad civilima.

Većina žrtava seksualnog nasilja "plavih kaciga" u zemljama kao što su Demokratska Republika Kongo, Južni Sudan, Srednjoafrička Republika. U tim afričkim državama već dugi niz godina plamte oružani sukobi, vodi se, doslovno, “rat svih protiv svih”. Naravno, prije svega stradaju oni koji nemaju oružje i nemaju se čime zaštititi, dakle civili, posebno žene i djeca. Maltretiraju ih vladini vojnici i borci pobunjeničkih skupina, samo kriminalne skupine. Ali, kako se pokazalo, beskorisno je tražiti zaštitu od UN-ovih mirovnjaka. Štoviše, i sami se često ponašaju kao razbojnici – pljačkaju, tuku, pa čak i siluju.

Dakle, 2004-2007. na Haitiju, gdje su bile stacionirane mirovne snage UN-a, devetero lokalne djece i tinejdžera bili su žrtve redovitog silovanja od strane mirovnih snaga. Djecu su silovala i kvarila 134 vojna lica – građani Šri Lanke. Kada su otkrivene okolnosti incidenta, jedina sankcija bila je slanje kući 114 vojnika. Naravno, nitko od njih nije dobio nikakvu kaznu za svoje postupke.

Moderni landsknehti dolaze iz Bangladeša i Ruande

Uzgred, mirovne trupe odavno uglavnom nisu ni Europljani ni Amerikanci. Vojno osoblje iz SAD-a, Francuske, Velike Britanije i drugih razvijenih zemalja prisutno je, prije svega, tamo gdje su pogođeni politički ili ekonomski interesi zapadnih zemalja. U siromašne i ratom razorene zemlje Tropska Afrika Zapadne vlade radije ne šalju svoje vojnike. Razlog tome je nekoliko slučajeva neuspjeha mirovnih operacija, kao i pogibija zapadnih vojnika. Na primjer, 1994. godine u Ruandi Hutu militanti su brutalno ubili deset belgijskih mirovnjaka. Stoga sada u Africi UN preferira djelovati kroz ruke modernih landsknehta - vojnog osoblja iz azijskih i afričkih država. Bangladeš, Pakistan i Indija šalju najveće kontingente vojnog osoblja za sudjelovanje u mirovnim misijama UN-a. Osim toga, među 10 najaktivnijih mirovnih snaga na planeti su Etiopija, Ruanda, Nigerija, Nepal, Jordan, Gana i Egipat.

Zapravo, bogate zemlje Zapada financirajući misije UN-a jednostavno preuzimaju ulogu sponzora mirovnih operacija. Siromašne zemlje su pak opskrbljivači radnom snagom - kao što opskrbljuju tržište rada gastarbajterima, opskrbljuju i vojsku za mirovne misije za "vruće točke" planeta. Međutim, vrlo često dolazi do financijskih sukoba između sponzora i landsknechta. Dobavljači vojnika traže više novca za održavanje mirovnih snaga, a sponzori su ogorčeni njihovim pretjeranim apetitima. Sada je potrošnja na mirovne misije 8,5 milijardi dolara godišnje.

Moralno-psihološka razina i kvalitete vojnika iz afričkih zemalja postavljaju mnoga pitanja. Zapovjedništvo se u pravilu vrlo nemarno odnosi prema novačenju onih koji žele ići u mirovne misije. Mnogi se vojnici i sami ne razlikuju puno od boraca pobunjeničkih skupina od kojih bi, čini se, trebali štititi svijet i civilno stanovništvo. Mora se shvatiti da su ovi vojnici odrasli u okruženju u kojem se žene ne smatraju punopravnim ljudima, a pravda se shvaća kao pravo jačeg (onog tko je fizički jači, naoružan ili ima visok status) na djelovanje. kako hoće.

Od kupovanja seksa do nasilja na nišanu

U "vrućim točkama" Afrike, mirovnjaci kupuju seks za skromnu nagradu od lokalnih žena - za hranu, jeftini nakit. Mnoge žene i djevojke iz siromaštva i beznađa se slažu. Ali često ne morate ni kupiti - "plave kacige" prijete da će upotrijebiti oružje ili jednostavno silom uzeti ono što žele. Štoviše, zločine ne čine samo vojnici iz zemalja “trećeg svijeta”, već i Europljani. Na primjer, 2013. godine otkrivene su činjenice seksualnog uznemiravanja mirovnih snaga iz Francuske prema dječacima na području Srednjoafričke Republike.

Mirovne snage Afričke unije također su uključene u silovanja. Ova organizacija, koja ujedinjuje zemlje afričkog kontinenta, također šalje međunarodne vojne misije na "vruće točke" Afrike, na primjer, u Somaliju. Predstavnik Human Rights Watcha Lizul Gerntholz izvijestio je da su neki vojnici Afričke unije, uključujući mirovne snage iz Ugande i Burundija, silovali žene i djevojke u Somaliji.

Hoće li Plave kacige odgovarati za svoja djela?

Mirotvorce je gotovo nemoguće privesti pravdi. I za to postoje razlozi. O njima smo odlučili pitati poznatog privatnog detektiva. Ernest Aslanyan.

"SP": - Koje su poteškoće u privođenju mirovnjaka pravdi?

- Kao što je poznato, vojnici i časnici mirovnih misija UN-a zaštićeni su Konvencijom o povlasticama i imunitetima Ujedinjenih naroda iz 1946. godine. Ovaj dokument, donesen prije više od sedamdeset godina, štiti sve djelatnike UN-a, uključujući vojno osoblje mirovnih kontingenata, od bilo kakvog progona. Mirotvorci i osoblje UN-a podložni su samo državama čiji su građani. Naravno, države vrlo nerado pokreću kaznene postupke protiv svojih građana optuženih za počinjenje zločina na teritoriju trećih zemalja. Štoviše, to nisu obični građani, već vojno osoblje mirovnih misija. U mnogim afričkim zemljama vlade se jednostavno boje svojih vojski i ne žele uvrijediti vojsku pokretanjem kaznenih postupaka protiv svojih suboraca. Kazneni slučajevi pokreću se samo u najekstremnijim slučajevima, kada informacije o nečuvenim postupcima mirovnih snaga postanu javne i kada započne pritisak svjetske zajednice.

"SP": - Ali, vjerojatno, postoje neki drugi razlozi?

Vrlo je važna i praktična nedokazljivost takvih zločina. Odvijaju se u područjima gdje boreći se. Tamošnje stanovništvo je zastrašeno, lokalne vlasti i policija često ili ne postoje ili ne funkcioniraju normalno. Stoga se žrtve, čak i da žele zaštititi svoja prava, jednostavno nemaju gdje obratiti. I neće moći dokazati zločin. Osim toga, pravna nepismenost lokalnih stanovnika također igra ulogu.

"SP": - Pa ipak, i ako strukture UN-a, svjetska zajednica postanu svjesni zločina? Jesu li zločinci kažnjeni?

Nade za adekvatnu kaznu ima samo ako je umiješan vojnik iz neke zapadne zemlje, gdje je s pravdom bolje. Čak i ako je mirovne snage odgovorne za seksualne zločine moguće privesti pravdi, priroda je očito nesrazmjerna težini kaznenih djela. Tako je još 2009. godine više od 50 pripadnika mirovnih snaga UN-a proglašeno krivima za seksualne zločine u razdoblju od 2007. do 2009. godine. Ali izvukli su se lako - od degradacije u vojnim činovima do (najviše) osam mjeseci stegovnog pritvora. I to za seksualne zločine, uključujući i maloljetnike. UN je u ožujku 2016. najavio da će se, prvo, izraditi DNK baza svih vojnih osoba mirovnih kontingenata, a drugo, objaviti podaci o tome koje su vojne osobe iz kojih zemalja svijeta bile uključene u seksualne zločine.

Da je prisustvo mirovnih snaga primereno, ali ističe da te snage "trebaju da budu locirane na liniji razgraničenja, a ne na drugim teritorijama".

Osim toga, čelnik Ruske Federacije naglašava da je potrebno riješiti takav sukob s predstavnicima "DPR" i "LPR" nakon razdvajanja strana i uklanjanja teške opreme.

S druge strane, predstavnica Ukrajine na pregovorima u Minsku, prva potpredsjednica Vrhovne rade Irina Geraščenko rekla je da se ne može govoriti o mirovnim snagama samo uz crtu razgraničenja.

Mirovnjaci bi trebali biti uvedeni na cijeli teritorij koji su okupirali Rusi kako bi pratili situaciju sa sigurnošću i demilitarizacijom, njihov mandat bi trebao završiti na ukrajinsko-ruskoj granici, rekla je.

Ranije je temu mirovnih snaga u Donbasu pokrenuo ukrajinski predsjednik Petro Porošenko. U kolovozu je najavio da namjerava na sjednici iznijeti ideju o uvođenju mirovnih snaga u okupirani Donbas Glavna skupština UN u New Yorku u rujnu ove godine.

Šef frakcije BPP Artur Gerasimov rekao je da je uvođenje mirovne misije u Donbas moguće na tri načina odjednom.

"Sada postoji nekoliko opcija u raspravi. Prva je, na primjer, format koji je predložio predsjednik, a koji je najavljen tijekom zasjedanja Opće skupštine UN-a. Također, format za uvođenje mirovnih snaga u formatu OESS-a također je također Razgovara se i o uvođenju mirovnih snaga u formatu policijske misije iz Europe. Što će biti brže i učinkovitije, pokazat će vrijeme", citirala je parlamentarca tiskovna služba Bloka Petra Porošenka.

Ova rasprava nije prva na temu "mirovnjaci i Donbas". Aktivacija krajem kolovoza - početkom rujna može se povezati s posjetom posebnog američkog predstavnika u Donbasu Kurta Volkera Moskvi, čiji rezultati nisu detaljizirani. Prethodno se tema mirovnih snaga u zoni sukoba povremeno pojavljivala u informacijskom prostoru, ali o tome nije bilo moguće postići konsenzus, budući da su strane u sukobu iznosile radikalno različite prijedloge za raspoređivanje i funkcije mirovnih snaga.

Predlažemo da shvatimo što su mirovne misije UN-a i koja je njihova uloga u suvremenom svijetu.

"Hoće li UN doći i sve uništiti? Nije to tako"

Praksa pokazuje da dovođenje mirovnih snaga u zonu sukoba zapravo znači njeno zamrzavanje na neodređeno vrijeme.

Tijekom proteklih 15 godina najkraće sudjelovanje Plavih kaciga bilo je u Burundiju (2 godine) i Istočnom Timoru (3 godine). Većina misija traje od 2002-2004 do danas.

Fotografije iz otvorenih izvora

Sličnu ideju iznio je u intervjuu za Forum Daily stalni predstavnik Ukrajina u UN-u Volodymyr Yelchenko.

"Međutim, treba shvatiti da čak i ako se takva odluka donese, to će trajati mnogo, mnogo mjeseci i neće donijeti rezultat koji očekuje obična osoba koja misli da će UN doći i sve pokvariti. To nije tako . najbolji slučaj Doći će do zamrzavanja sukoba", rekao je ukrajinski diplomat.

Skeptično se osvrnuo i na nedavne inicijative Radio Slobode oko mirovnih snaga, rekavši da je uvođenje misije nemoguće do potpunog prekida neprijateljstava.

Osim toga, treba imati na umu da su mirovne snage UN-a uglavnom uključene u rješavanje sukoba u zemljama trećeg svijeta Afrike, Azije i Srednje Amerike. Posljednja misija UN u Europi je kontingent na Kosovu koji je ušao u regiju 1999. godine. Dakle, pojava misije u Ukrajini neće dodati autoritet zemlji.

Misije su različite

Postoje dvije vrste mirovnih operacija UN-a: promatračke misije i operacije koje uključuju mirovne snage.

Razlika između njih je u tome što su promatrači nenaoružani, imaju diplomatski status i imunitet, dok su mirovne snage naoružane lakim oružjem, koje mogu koristiti samo za samoobranu (upotrijebiti oružje protiv civila i uzeti bilo koju od strana u sukobu je zabranjeno).

Podsjetimo, u Ukrajini već duže vrijeme djeluje promatračka misija pod okriljem OESS-a, čija je učinkovitost vrlo upitna.

Dok mirovne snage čuvaju mir na terenu, posrednici UN-a sastaju se s vodstvima zaraćenih strana ili zemalja i pokušavaju pronaći mirno rješenje.

Tko i kako odlučuje o slanju mirovnih snaga

Kako se sukob razvija, UN provodi niz konzultacija, koje obično uključuju sve zainteresirane strane, uključujući vladu domaćina, regionalne i međuvladine organizacije i države članice koje su spremne sudjelovati s vojnicima i policijom u mirovnoj operaciji.

Zatim se šalje misija tehničke procjene u zemlju u kojoj se planira rasporediti operacija UN-a. Ocjenjuje sigurnosnu, političku, vojnu i humanitarnu situaciju. Na temelju nalaza misije glavni tajnik UN pravi izvješće u kojemu nudi mogućnosti za provedbu operacije.

Vijeće sigurnosti potom službeno odobrava operaciju usvajanjem rezolucije koja definira mandat i djelokrug te utvrđuje ciljeve koje treba postići.

Podsjetimo, Vijeće sigurnosti UN-a uključuje 15 država članica - 5 stalnih i 10 nestalnih, koje bira Opća skupština UN-a na mandat od dvije godine, po 5 svake godine. Pet stalnih članica Vijeća sigurnosti su Velika Britanija, Francuska, SAD, Kina i Rusija. Za odluke Vijeća sigurnosti potrebno je 9 glasova od 15, uključujući podudarne glasove svih stalnih članica. Ali što je najvažnije, svaki od njih ima pravo veta.

U svojim odlukama Vijeće sigurnosti rukovodi se Poglavljem VI. Povelje, koje se bavi pitanjima "mirnog rješavanja sporova" i Poglavljem VII, koje sadrži odredbe koje predviđaju "radnje u vezi s prijetnjama miru, kršenjima mir i agresija." To je posljednje poglavlje u novije vrijeme najčešće spominje u kontekstu donošenja odluka o razmještaju operacija.


Fotografije iz otvorenih izvora

Treba napomenuti da u određenim situacijama Opća skupština može odlučivati ​​o pitanjima mira i sigurnosti, unatoč odredbi o ograničenju njezinih ovlasti, predviđenoj Poveljom UN-a.

Rezolucija Opće skupštine 377 (V) "Jedinstvo za mir" od 3. studenoga 1950. predviđa pravo Opće skupštine da razmatra stvari u slučaju da Vijeće sigurnosti nije u mogućnosti obavljati svoje dužnosti zbog neslaganja između stalnih članica. Ova se odredba odnosi na sve slučajeve kada postoje razlozi za razmatranje prijetnje miru, kršenja mira ili čina agresije. Glavna skupština može razmotriti ovo pitanje kako bi dala preporuke članovima o usvajanju kolektivnih mjera za održavanje ili obnovu međunarodni mir i sigurnosti.

U cijeloj povijesti mirovnih operacija UN-a ova se rezolucija spomenula samo jednom, kada su 1956. godine odlukom Opće skupštine stvorene Prve UN-ove snage za hitne slučajeve (UNEF I) na Bliskom istoku.

mirovne snage UN-a danas

UN nema svoje oružane snage i policiju, pa potrebno vojno i policijsko osoblje osiguravaju na zahtjev država članica. Mirotvorci nose vojnu odoru svojih država, a članstvo u mirovnom kontingentu UN-a dokazuju samo plavom kacigom ili beretkom i identifikacijskom oznakom.


Fotografije iz otvorenih izvora

Civilno osoblje za održavanje mira međunarodni su državni službenici koje zapošljava i raspoređuje Tajništvo UN-a.

Trenutno je raspoređeno 16 mirovnih operacija. Operacijama upravlja Odjel za mirovne operacije. Ukupno u misijama sudjeluje 80.067 vojnih osoba, 11.982 policijska službenika, 1.543 vojna promatrača i 15.153 civilnih osoba.

Ustanovio praznik - Međunarodni dan mirovnih snaga Ujedinjenih naroda.

mirovne operacije Ujedinjenih naroda

U prvih 40 godina postojanja Ujedinjenih naroda (1945.-1985.) provedeno je samo 13 mirovnih operacija. Tijekom sljedećih 20 godina, raspoređena je 51 misija.

U početku su mirovne operacije bile uglavnom operacije za provedbu sporazuma o prekidu vatre i razdruživanje zaraćenih strana nakon međudržavnih ratova.

Od Ser. 1970-ih situacija se počinje mijenjati: socijalističke zemlje počinju sve više sudjelovati u mirovnim misijama: Poljska je od 1982. u UNIFIL-u, a SSSR u skupinama vojnih promatrača u Egiptu, Namibiji, Kuvajtu, Zapadnoj Sahari i Kampučiji.

Rusija u mirovnim operacijama

  • 7. lipnja 2000. Vijeće Federacije Ruske Federacije odlučilo je poslati 114 vojnih pilota u Sierra Leone kako bi sudjelovali u mirovnoj operaciji pod okriljem UN-a. U sklopu međunarodnog kontingenta policijskih snaga u akciji su sudjelovala četiri djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova Ruske Federacije. Akcija je trajala od kolovoza 2000. do rujna 2005. godine.
  • 10. prosinca 2003. Vijeće Federacije Ruske Federacije odobrilo je slanje 40 djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova u Liberiju (zapravo, maksimalan broj nije prelazio 22 osobe), 30. lipnja 2004. - 40 ljudi u Burundi. Operacije održavanja mira traju do danas.
  • U Sudan su 27. prosinca 2005. poslana 133 službenika MUP-a. U ožujku 2012., u vezi s ispunjavanjem zadaća koje su im dodijeljene, ruski mirovni kontingent povučen je u punom sastavu s teritorija podijeljenog Sudana.
  • Osim ruskog vojne formacije U misijama UN-a stalno sudjeluju časnici - vojni promatrači, koji ne posjeduju nikakvo oružje te uživaju diplomatski status i imunitet. Prva skupina sovjetskih vojnih promatrača UN-a, koja se sastojala od 36 časnika, poslana je na Bliski istok kako bi bili uključeni u Organizaciju Ujedinjenih naroda za nadzor primirja u Palestini (UNTSO) nakon završetka arapsko-izraelskog rata u listopadu 1973. godine.

U kulturi

vidi također

  • Međunarodni dan mirovnih snaga Ujedinjenih naroda

Napišite recenziju na članak "Mirovne snage UN-a"

Bilješke

Linkovi

  • (ruski) (engleski)
  • (ruski) (engleski)

Izvadak koji karakterizira mirovne snage UN-a

Ovdje leži na naslonjaču u svom baršunastom kaputu, naslonivši glavu na mršavu, blijedu ruku. Prsa su mu užasno niska, a ramena podignuta. Usne su čvrsto stisnute, oči sjaje, a na blijedom čelu jedna bora poskoči i nestane. Jedna mu noga lagano drhti. Natasha zna da se on bori s nesnosnom boli. “Kakva je ovo bol? Zašto bol? Što on osjeća? Kako boli!” razmišlja Nataša. Primijetio je njezinu pozornost, podigao oči i bez osmijeha počeo govoriti.
“Jedna je užasna stvar”, rekao je, “zauvijek se vezati za osobu koja pati. To je vječna muka." I ispitujućim pogledom - Natasha je sada vidjela taj pogled - pogledao ju je. Natasha je, kao i uvijek, tada odgovorila prije nego što je stigla razmisliti o tome što odgovara; rekla je: "Ne može dalje ovako, to se neće dogoditi, bit ćeš zdrav - potpuno."
Sada ga je prvi put vidjela i sada je doživjela sve što je tada osjećala. Sjetila se dugog, tužnog, strogog pogleda koji je uputio na te riječi i shvatila je značenje prijekora i očaja tog dugog pogleda.
“Složila sam se”, rekla je sada Natasha samoj sebi, “da bi bilo užasno da on uvijek pati. Rekao sam to tada samo zato što bi njemu bilo strašno, ali on je to shvatio drugačije. Mislio je da će mi biti strašno. Tada je još želio živjeti - bojao se smrti. A ja sam mu tako grubo, glupo rekla. Nisam ovo mislio. Ja sam mislio nešto sasvim drugo. Kad bih rekao ono što mislim, rekao bih: neka umre, umire cijelo vrijeme pred mojim očima, bio bih sretan u usporedbi s ovim što sam sada. Sada... Ništa, nitko. Je li on to znao? Ne. Nisam znao i nikad neću znati. A sada to nikad, nikad ne možeš popraviti.” I opet joj je govorio iste riječi, ali sada mu je Natasha u svojoj mašti odgovorila drugačije. Zaustavila ga je i rekla: “Tebi strašno, ali meni nije. Ti znaš da bez tebe nema ništa u mom životu, a patnja s tobom za mene je najveća sreća. I uzeo ju je za ruku i protresao je onako kako ju je stisnuo one strašne večeri, četiri dana prije smrti. I u svojoj mašti govorila mu je još druge nježne govore pune ljubavi, koje je mogla izgovoriti tada, koje je govorila sada. "Volim te... tebe... ljubavi, ljubavi...", rekla je, grčevito stežući ruke, stišćući zube sa žestokim naporom.
I spopade je slatka tuga, i već joj suze navruše na oči, ali se odjednom zapita: komu to govori? Gdje je i tko je sada? I opet je sve bilo obavijeno suhom, teškom zbunjenošću, i opet je, čvrsto skupivši obrve, zurila gdje je on. I sada, sada, činilo joj se, prodire u tajnu ... Ali u tom trenutku, kada joj se, činilo se, otkrilo neshvatljivo, glasno kucanje ručke brave bolno je pogodilo njen sluh. Brzo i bezbrižno, s uplašenim, nezanimljivim izrazom lica, u sobu je ušla sluškinja Dunyasha.
"Dođi svome ocu, brzo", reče Dunyasha s posebnim i živahnim izrazom lica. "Nesreća, u vezi Petra Iljiča... pismo", rekla je jecajući.

Osim općeg osjećaja otuđenosti od svih ljudi, Natasha je u to vrijeme proživljavala poseban osjećaj otuđenosti od lica svoje obitelji. Svi njezini: otac, majka, Sonya, bili su joj tako bliski, poznati, tako svakodnevni da su joj se sve njihove riječi, osjećaji činili uvredom za svijet u kojem je živjela u posljednje vrijeme, a ona nije bila samo ravnodušna, nego je i gledala prema njima s neprijateljstvom.. Čula je Dunjašine riječi o Petru Iljiču, o nesreći, ali ih nije razumjela.
“Kakva je njihova nesreća, kakva nesreća može biti? Imaju sve svoje, staro, poznato i mirno ”, mentalno je govorila sebi Natasha.
Kad je ušla u dvoranu, otac je brzo napustio grofičinu sobu. Lice mu je bilo izborano i mokro od suza. Mora da je istrčao iz te sobe da ispusti jecaje koji su ga gušili. Ugledavši Natashu, mahnito je zamahnuo rukama i briznuo u bolno grčevite jecaje koji su iskrivili njegovo okruglo, meko lice.
"Nemoj... Petja... Idi, idi, ona... ona... zove..." A on je, jecajući poput djeteta, brzo mešući oslabljenim nogama, prišao stolici i skoro pao na nju, prekrivši lice svojim ruke.
Odjednom je poput električne struje prostrujala cijelim Natashinim bićem. Nešto ju je strašno zaboljelo u srcu. Osjetila je strašnu bol; činilo joj se da u njoj nešto dolazi i da umire. Ali nakon boli, osjetila je trenutačno oslobađanje od zabrane života koja je ležala na njoj. Ugledavši oca i začuvši majčin strašni, grubi plač iza vrata, odmah je zaboravila sebe i svoju tugu. Dotrčala je do oca, no on je, bespomoćno odmahujući rukom, pokazao majci na vrata. Princeza Mary, blijeda, s drhtavom donjom čeljusti, izađe na vrata i uhvati Natashu za ruku, govoreći joj nešto. Nataša je nije vidjela ni čula. Prošla je kroz vrata brzim korakom, zastala na trenutak, kao u borbi sama sa sobom, i potrčala majci.
Grofica je ležala na naslonjaču, čudno se nespretno protežući i udarajući glavom o zid. Sonya i djevojke držale su je za ruke.
“Nataša, Nataša!” vikala je grofica. - Nije istina, nije istina ... On laže ... Natasha! vrisnula je, odgurujući one oko sebe. - Odlazite svi, nije istina! Ubijen!.. ha ha ha ha!.. nije istina!
Nataša je kleknula na fotelju, sagnula se nad majku, zagrlila je, podigla neočekivanom snagom, okrenula lice prema njoj i privila se uz nju.
- Mama!.. draga moja!.. Ovdje sam, prijatelju. Mama, šapnula joj je ne prestajući ni trenutka.
Mamu nije puštala van, nježno se borila s njom, tražila jastuk, vodu, otkopčavala i trgala majčinu haljinu.
“Prijateljice moja, mila moja... majko mila”, šaptala je bez prestanka, ljubeći joj glavu, ruke, lice i osjećajući kako joj nekontrolirano, u mlazovima, škakljajući nos i obraze, teku suze.
Grofica je stisnula ruku svoje kćeri, sklopila oči i načas zašutjela. Odjednom je neobično brzo ustala, besmisleno se osvrnula i, ugledavši Natashu, počela svom snagom stiskati glavu. Zatim je okrenula lice, naborano od boli, da ga dugo gleda.
"Natasha, voliš me", rekla je tihim šapatom punim povjerenja. - Natasha, nećeš me prevariti? Hoćeš li mi reći cijelu istinu?
Natasha ju je pogledala očima punim suza, a na njenom licu bila je samo molba za oprost i ljubav.
“Prijateljice moja, majko”, ponavljala je, naprežući sve snage svoje ljubavi da nekako ukloni sa sebe višak tuge koji ju je shrvao.
I opet, u nemoćnoj borbi sa stvarnošću, majka, odbijajući vjerovati da može živjeti kada njen voljeni dječak, procvjetao životom, bude ubijen, bježi od stvarnosti u svijet ludila.
Natasha se nije sjećala kako je prošao taj dan, noć, sljedeći dan, sljedeća noć. Nije spavala i nije napuštala majku. Natašina ljubav, tvrdoglava, strpljiva, ne kao objašnjenje, ne kao utjeha, već kao poziv u život, svake sekunde kao da je grlila groficu sa svih strana. Treće noći grofica je nekoliko minuta šutjela, a Natasha je zatvorila oči, naslonivši glavu na rukohvat stolice. Krevet je zaškripao. Natasha je otvorila oči. Grofica je sjedila na krevetu i tiho govorila.
- Drago mi je da si došao. Jeste li umorni, želite li čaj? Natasha joj je prišla. - Proljepšala si se i sazrela - nastavila je grofica, uzevši kćer za ruku.
“Mama, o čemu ti pričaš!”
- Nataša, nema ga više! I, zagrlivši svoju kćer, grofica je prvi put počela plakati.

Princeza Mary je odgodila svoj odlazak. Sonya i grof pokušali su zamijeniti Natashu, ali nisu mogli. Vidjeli su da samo ona može sačuvati majku od ludog očaja. Tri je tjedna Natasha beznadno živjela s majkom, spavala na naslonjaču u njezinoj sobi, davala joj vodu, hranila je i razgovarala s njom bez prestanka - govorila je, jer je jedan nježan, milujući glas umirivao groficu.
Emocionalna rana majke nije mogla zacijeliti. Petjina smrt otkinula je pola njenog života. Mjesec dana nakon vijesti o Petyinoj smrti, koja ju je zatekla kao svježu i krepku pedesetogodišnjakinju, napustila je svoju sobu polumrtva i ne sudjelujući u životu - starica. Ali ista rana koja je napola ubila groficu, ova nova rana pozvala je Natashu u život.
Duhovna rana koja je posljedica puknuća duhovnog tijela, baš kao i fizička rana, koliko god to čudno izgledalo, nakon što duboka rana zacijeli i čini se da se spojila, duhovna rana, kao i fizička rana, zacjeljuje samo iznutra isturenom snagom života.
Zacijelila je i Natašina rana. Mislila je da joj je život gotov. Ali iznenada joj je ljubav prema majci pokazala da je srž njezina života - ljubav - još uvijek živa u njoj. Ljubav se probudila, i život se probudio.
Posljednji dani princa Andreja povezali su Natashu s princezom Mary. Nova nesreća ih je još više zbližila. Princeza Marya odgodila je odlazak i posljednja tri tjedna, kao o bolesnom djetetu, brinula se o Natashi. Posljednji tjedni koje je Natasha provela u majčinoj sobi iscrpili su njezinu fizičku snagu.
Jednom, usred dana, princeza Mary, primijetivši da Natasha drhti u grozničavoj jezi, odnese je k sebi i položi je na krevet. Natasha je legla, ali kada je princeza Mary, spustivši rolete, htjela izaći, Natasha ju je pozvala k sebi.
- Ne želim spavati. Marie, sjedni sa mnom.
- Umoran si - pokušaj spavati.
- Ne ne. Zašto si me odveo? Ona će pitati.
- Puno joj je bolje. Danas je tako dobro govorila", rekla je princeza Marya.
Nataša je ležala u krevetu i u polumraku sobe promatrala lice princeze Marije.
„Sliči li ona na njega? pomislila je Natasha. Da, slično i ne slično. Ali je posebna, tuđa, potpuno nova, nepoznata. I ona me voli. Što joj je na umu? Sve je dobro. Ali kako? Što ona misli? Kako me ona gleda? Da, prelijepa je."
"Maša", rekla je bojažljivo povukavši ruku k sebi. Maša, nemoj misliti da sam glup. Ne? Maša, golubica. Jako te volim. Budimo stvarno, stvarno prijatelji.
I Natasha je, zagrlivši se, počela ljubiti ruke i lice princeze Marije. Princeza Mary se stidjela i radovala ovom izražavanju Natašinih osjećaja.
Od tog dana između princeze Mary i Natashe uspostavljeno je ono strastveno i nježno prijateljstvo, kakvo se događa samo među ženama. Neprestano su se ljubili, jedno drugom govorili nježne riječi i većinu vremena provodili zajedno. Ako bi jedna izašla, druga je bila nemirna i žurila joj se pridružiti. Zajedno su osjećali veći sklad jedno s drugim nego odvojeno, svaki sa samim sobom. Između njih se uspostavio osjećaj jači od prijateljstva: bio je to izuzetan osjećaj mogućnosti života samo u prisutnosti jednih drugih.
Ponekad su šutjeli cijele sate; ponekad, već ležeći u svojim krevetima, počeli su razgovarati i razgovarali do jutra. Razgovarali su uglavnom o dalekoj prošlosti. Princeza Marija pričala je o svom djetinjstvu, o majci, o ocu, o svojim snovima; i Nataša, koja se ranije sa smirenim nerazumijevanjem okrenula od ovog života, odanosti, poniznosti, od poezije kršćanskog samoodricanja, sada, osjećajući se vezanom ljubavlju s princezom Marijom, zaljubila se u prošlost princeze Marije i shvatila dotad neshvatljivu stranu života za nju. Nije pomišljala primijeniti poniznost i požrtvovnost u svom životu, jer je bila navikla tražiti druge radosti, ali je razumjela i zavoljela još jednu ovu do tada neshvatljivu vrlinu. Za princezu Mary, koja je slušala priče o Natašinom djetinjstvu i ranoj mladosti, otkrila se i do tada neshvatljiva strana života, vjera u život, u životna zadovoljstva.
O njemu ipak nikada nisu govorili na isti način, da ne bi riječima narušili, kako im se činilo, vrhunac osjećaja koji je bio u njima, a ta šutnja o njemu činila je da ga malo-pomalo zaboravljaju, ne vjerujući .
Nataša je smršavila, problijedila i fizički toliko oslabila da su svi stalno pričali o njenom zdravlju, a ona je bila zadovoljna time. Ali katkad ju je iznenada obuzimao ne samo strah od smrti, nego i strah od bolesti, slabosti, gubitka ljepote, pa je i nehotice ponekad pažljivo promatrala svoju golu ruku, čudeći se njezinoj mršavosti, ili se ujutro gledala u zrcalu. izduženo, jadno, kako joj se činilo, lice. Činilo joj se da bi tako trebalo biti, a pritom se uplašila i rastužila.
Jednom se ubrzo popela na kat i ostala bez daha. Odmah se, nehotice, dosjetila posla za sebe, a odande je opet otrčala gore, iskušavajući snagu i promatrajući samu sebe.
Drugi put je pozvala Dunyasha, a glas joj je drhtao. Još jednom ju je pozvala, iako je čula njezine korake - pozvala je onim prsnim glasom kojim je pjevala, i poslušala ga.
Nije to znala, ne bi vjerovala, ali ispod neprobojnog sloja mulja koji joj je, činilo se, prekrivao dušu, već su se probijale tanke, nježne mlade iglice trave koje su se trebale ukorijeniti i prekriti tuga koja ju je satrla svojim životnim izdancima da bi uskoro bila nevidljiva.i ne primjetna. Rana je zacijelila iznutra. Krajem siječnja princeza Marya otišla je u Moskvu, a grof je inzistirao da Natasha pođe s njom kako bi se posavjetovala s liječnicima.

Nakon okršaja kod Vjazme, gdje Kutuzov nije mogao zadržati svoje trupe od želje za prevrtanjem, odsijecanjem itd., daljnji pokret bježećih Francuza i Rusa koji su bježali za njima, do Krasnog, odvijao se bez bitaka. Bijeg je bio toliko brz da ih ruska vojska, koja je trčala za Francuzima, nije mogla pratiti, da je konja u konjici i topništvu bilo sve više i da su informacije o kretanju Francuza uvijek bile netočne.

Kada sukob između dviju zemalja polako, ali sigurno počinje prelaziti u fazu "bez povratka", kada humanitarna kriza natjera ljude na bijeg, na scenu stupaju hrabri UN-ovi mirovnjaci.

Povijest stvaranja

Mirovne aktivnosti UN-a datiraju iz 1948. godine, gdje je započela prva misija pod nazivom Organizacija Ujedinjenih naroda za nadzor primirja. Njegova je bit bila uspostaviti međunarodni nadzor nad poštivanjem primirja između Izraela i arapskih država.

Mirovna misija se dosta dobro pokazala u nimalo lakoj operaciji. Time se daje budućnost daljnjem djelovanju mirovnih snaga.

Nedvojbena prednost ideje s mirovnim snagama je činjenica da Ujedinjeni narodi nemaju stalni međunarodni kontingent – ​​ni policijski ni vojni. Postrojbe koje služe kao dio mirovnih snaga UN-a dobrovoljno daju same države članice, uključujući Rusiju.

Od svog osnutka, organizacija je provela oko 70 mirovnih operacija, od kojih su neke još uvijek u tijeku.

borbeno iskustvo

Borbeno iskustvo mirovnjaka je vrlo solidno. Prisjetimo se najpoznatijih UN-ovih mirovnih misija.

U srpnju 1960. vlada Republike Kongo zatražila je od UN-a pomoć u očuvanju teritorijalne cjelovitosti zemlje kojoj je prijetila agresija iz Belgije. Kao rezultat toga, za stabilizaciju situacije uvedeno je oko 20 tisuća mirovnjaka, koji su u 4 godine uspjeli ne samo prisiliti agresora na povlačenje, već i suzbiti otpor separatista.

Zbog napetosti između grčke i turske zajednice 1974. godine otok Cipar zapravo je podijeljen na dva dijela. Zahvaljujući mirovnim snagama UN-a izbjegnut je rat između Grčke i Turske. A vojni kontingent UN-a još uvijek čuva crtu razdvajanja strana.

Vrijedi napomenuti da najdugovječnija mirovna misija ostaje Uprava UN-a za nadzor primirja, koja djeluje na Sinajskom poluotoku od 1948. do danas.

plave kacige

Pa zašto mirovne snage UN-a nose plave kacige? Hajdemo shvatiti.

Kada je 1956. izbio Sueski sukob na Bliskom istoku, misija UN-a je težak zadatak- povlačenje trupa Velike Britanije, Francuske i Izraela iz Egipta. S obzirom na to da su mirovne snage uključivale profesionalce svog posla, operacija je i dalje bila ugrožena.

Suština je da je uniforma mirovnih snaga izgledala prilično slično onoj u koju su bili odjeveni sudionici sukoba. "Brandirano" zakrpe za rukave s amblemom UN-a u trenutku kad je bila žestoka pješčana oluja bili praktički nevidljivi. I kao rezultat toga, mirovne snage su pale pod gotovo svakim granatiranjem Egipćana. Tada je misija Ujedinjenih naroda odlučila obojiti svoje kacige u jarko plavu – službenu boju UN-a, što je zauzvrat omogućilo mirovnjacima da uspješno završe operaciju.

Sueski sukob bio je dobra lekcija za UN. Od tada mirovnjaci nose kape izrazito jarko plave boje, koja se jasno vidi izdaleka. A slova "UN" nanesena su na kacige bijelom bojom, što znači Ujedinjeni narodi - UN.

Tijekom cijelog postojanja mirovnih snaga UN-a, više od milijun vojnih, policijskih i civilnih djelatnika služilo je u njihovim redovima, više od 3,4 tisuće mirovnjaka je umrlo, uključujući 129 ljudi u 2015. Trenutačno mirovni kontingent broji oko 125 tisuća ljudi iz 123 zemlje članice UN-a. Uključeni su u 16 tekućih mirovnih misija u Europi, Aziji i Africi.

Ivanov Erema